Terapijske Prednosti Video Igre kod Pacijenata s Shizofrenijom

U nedavno objavljenom znanstvenom radu sveučilišnog medicinskog centra Humburg-Eppendorf u Njemačkoj, izvješteno je da trening video igrama može poboljšati kognitivne funkcije i neuronsku plastičnost u pacijenata sa shizofrenijom.

Istraživački tim, predvođen Maxi Beckerom, istraživao je ovo regrutirajući 95 pacijenata sa shizofrenijom i uspoređujući ih sa skupinom od 82 zdrave kontrole. Sudionici su nasumično podijeljeni u tri skupine: igranje 3D videoigre (Super Mario 64), 2D videoigre (New Super Mario Bros), ili čitanje e-knjiga (aktivna kontrolna skupina s izborom od 13 knjiga). Svima je bilo dodijeljeno sudjelovanje u njihovoj dodijeljenoj aktivnosti 30 minuta svaki dan tijekom osam tjedana.

Prije i nakon osmotjednog razdoblja, istraživači su procijenili kognitivne sposobnosti i mentalno zdravlje sudionika. Također su koristili funkcionalnu magnetsku rezonancu (fMRI) kako bi izmjerili promjene u povezanosti mozga.

Općenito, rezultati su bili obećavajući. Obje grupe, one koje su igrale 2D i one koje su igrale 3D video igre, pokazale su značajna poboljšanja u održanoj pažnji u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Ova poboljšanja bila su povezana s poboljšanom funkcionalnom povezanošću između hipokampusa i prefrontalnog korteksa (HC-PFC), područja mozga ključna za pažnju i izvršne funkcije. Ovaj rezultat je posebno relevantan s obzirom na to da je narušena HC-PFC povezanost konzistentno povezana s kognitivnim oštećenjem u shizofreniji.

Vrijedi napomenuti, studija je također prijavila poboljšanja u negativnim simptomima i općoj psihopatologiji, mjerenoj PANSS skalom, koja uključuje faktore poput depresije, anksioznosti i poremećaja volje, među ostalim. Pacijenti su također prijavili veći osjećaj oporavka mentalnog zdravlja u usporedbi s kontrolnom skupinom.

Iako točan mehanizam ovog učinka nije jasan, istraživači predlažu da bi mogao biti povezan s ukupnim zahtjevima video igara. To uključuje kontinuiranu i ciljno orijentiranu interakciju, poticaje i elemente gamifikacije, te nagradne aspekte koji bi potencijalno mogli povećati razine dopamina u mozgu. Posebno je važno napomenuti da se sumnja da manjak dopamina u prefrontalnom korteksu može biti povezan s negativnim simptomima u shizofreniji.

Osim toga, istraživači priznaju da učinci intervencije video igrama nisu bili značajno različiti između 2D i 3D uvjeta, što sugerira da specifična vrsta igre može biti manje važna od općeg kognitivnog angažmana koji pruža.
Iako su nalazi obećavajući, autori priznaju neka ograničenja. Na primjer, veličina uzorka, koja je smanjena zbog odustajanja, posebno među pacijentima s težim simptomima. To sugerira da bi buduće studije mogle imati koristi od fokusiranja na stabilnije pacijente ili čak uključivanja pojedinaca s visokim rizikom.

Dodatno, opaženi učinci bili su umjereni, što ukazuje na to da se video igre trebaju smatrati dopunskim tretmanom uz medikamente i terapiju, a ne samostalnim rješenjem. Potrebno je daljnje istraživanje kako bi se potpuno razumjeli mehanizmi na djelu i istražile potencijalne koristi za ovu širu populaciju.

Sveukupno, ova studija pruža početne dokaze da trening uz pomoć video igara može biti koristan za intervenciju kod shizofrenije. Nudi niskotroškovni, zanimljivi i potencijalno učinkovit alat za poboljšanje kognitivne funkcije, smanjenje simptoma i promicanje oporavka mentalnog zdravlja kod pacijenata sa shizofrenijom. Buduća istraživanja mogu dodatno istražiti njen potencijal i usavršiti njenu upotrebu za ovaj složeni mentalni poremećaj.