U Novom Istraživanju, Poezija Stvorena Umjetnom Inteligencijom Preferirana Nad Poezijom Ljudi

Istraživanja pokazuju da ljudi često preferiraju pjesme generirane umjetnom inteligencijom, pogrešno ih identificirajući kao ljudski napisane zbog jasnoće i pristupačnosti.

Nedavna istraživanja otkrivaju iznenađujući trend u poeziji: ljudi više ne mogu pouzdano razlikovati poeziju generiranu umjetnom inteligencijom od djela poznatih ljudskih pjesnika.

U stvari, ne-stručnjaci često doživljavaju pjesme generirane umjetnom inteligencijom kao “ljudskije” od onih koje su napisali stvarni pjesnici. Ovaj fenomen odražava slične nalaze u drugim područjima generativne umjetne inteligencije, gdje sadržaj stvoren strojevima izgleda ljudskije od djela stvorenih od strane ljudi.

Studija također ističe preferenciju za poeziju umjetne inteligencije u odnosu na pjesme koje su napisali ljudi. Sudionici su dosljedno ocjenjivali pjesme umjetne inteligencije višim ocjenama prema različitim mjerilima, uključujući emocionalnu rezonancu, jasnoću i tematsku komunikaciju.

Ova preferencija pomaže objasniti zašto mnogi vjeruju da su pjesme AI napisane od strane ljudi; sudionici pretpostavljaju da će im više odgovarati djela koja su napisali ljudi te pogrešno pripisuju svoje uživanje u poeziji AI ljudskoj kreativnosti.

Ključni faktor koji pokreće ovu preferenciju čini se da je pristupačnost. Pjesme generirane AI-om su jasne, s izraženim temama i emocijama koje rezoniraju s čitateljima koji nisu stručnjaci.

Na primjer, pjesma generirana umjetnom inteligencijom u stilu Sylvije Plath otvoreno prenosi tugu, dok druga koja oponaša Walta Whitmana slavi ljepotu prirode.

Nasuprot tome, ljudske pjesme često sadrže složene metafore i zahtijevaju dubinsku analizu. Na primjer, T.S. Eliotova pjesma The Boston Evening Transcript kritizira nekadašnji novinski članak koristeći slojevite usporedbe i povijesne reference, što može biti izazovno za neformalne čitatelje da razumiju.

Ova jednostavnost čini stihove generirane umjetnom inteligencijom lakšima za cijenjenje, posebno za čitatelje koji nemaju vremena ili sklonosti za dublju analizu.

Međutim, ova lakoća tumačenja mogla bi doći na štetu dubine i dvosmislenosti koje mnogi cijene u ljudskoj poeziji. Iako stihovi AI-a efikasno komuniciraju raspoloženja i teme, nedostaju im slojevite složenosti koje često određuju ljudsku kreativnost.

Nalazi ističu kako očekivanja čitatelja oblikuju njihove percepcije. Mnogi sudionici podcijenili su sposobnost AI-a da stvori poeziju koja bi im se svidjela, što je dovelo do pogrešnih procjena o autorstvu.

Rezultati također postavljaju pitanja o tome kako će se društvo prilagoditi sve naprednijim AI sustavima. Na primjer, prethodni AI modeli poput GPT-2 proizveli su prepoznatljivu poeziju, ali noviji modeli, poput ChatGPT-3.5, zamaglili su te granice.

Autorica napominje da su rezultati specifični za najnovije generacijske jezične modele i odražavaju trenutna uvjerenja i predrasude o tekstovima generiranim umjetnom inteligencijom.

Kako se pojavljuju noviji modeli i sadržaj generiran umjetnom inteligencijom postaje sve rašireniji, percepcije o tome što “zvuči ljudski” u poeziji ili drugim tekstovima vjerojatno će se razvijati. Očekivanja o kvalitativnim razlikama između teksta generiranog umjetnom inteligencijom i onog autorskog mogu se također mijenjati tijekom vremena.

Dok se AI nastavlja razvijati, autorice ističu kako postoji sve veća potreba za transparentnošću u sadržaju generiranom putem AI. Vlade u SAD-u i EU predložile su propise o otkrivanju podataka za djela generirana putem AI, ali studije sugeriraju da korisnici često previdjeti takve oznake.

Pronalaženje učinkovitih načina za informiranje čitatelja o uključenosti AI-a ostaje hitan izazov u svjetlu brzih tehnoloških napretaka.